![]() |
OSTALE AKTIVNOSTI
|
U petak, 04. studenoga 2011. godine je u Zagrebu predstavljena je knjiga Prof.dr.sc. Josipa Fajdića "LIČANI U SLAVONIJI & VILA VELEBITA U POŽEGI". Prezentacija je održana u Hrvatskoj Kulturnoj Zakladi HKZ - HRVATSKO SLOVO d.o.o. s početkom u 18,00 sati.
Foto album sa predstavljanja knjige pogledajte ovdje.
Predstavljena je u Slavonskom Brodu knjiga "Ličani u Slavoniji &Vila Velebita u Požegi" autora prof. dr. sc. Josipa Fajdića, predsjednika Ličkog zavičajnog društva "Vila Velebita" u Požegi. Ovo predstavljanje je bilo samo dan kasnije od prvog predstavljanja knjige u Požegi.
Riječ je o knjizi koja na 389 stranica, u četiri cjeline donosi pregled povijesti Like, naseljavanje Ličana u Slavoniju, popis najznačajnijih ličkih prezimena, najznačajnije simbole Like, te zasebna poglavlja o Ličkom zavičajnom društvu Vila Velebita u Požegi i ličkim zavičajnim društvima u Slavoniji i Zagrebu. Tu je i Lički vremeplov, te mala antologija pjesama ličkih pjesnika o Lici.
Treba se zahvaliti Ženskoj pjevačkoj skupini "Ad Astra" iz Slavonskog Broda s lijepim glazbenim uvodom koji se sastoajo od ličkih i slavonskih pjesama. U pozdravnoj, uvodnoj riječi, ravnatelj Gradske knjižnice Slavonski Brod Ivan Stipić kratko se osvrnuo na fenomen zavičajnosti, a g-din Stipić je ujedno i vodio cijelu promociju. Zatim se prisutnima obratila predsjednica udruge "Vrilo mudrosti" dr. Zdenka Topolovac. Grad Slavonski Brod, sa zamjenicom gradonačelnika Ilijanom Vrbat Pejić, pročelnicom za društvene djelatnosti Dubravkom Marković i pročelnikom lokalne uprave Davorom Rogićem iskazali su dužno poštovanje prema brodskim Ličanima i ličkim Brođanima.
Ova je knjiga zaslužuje posebnu pozornost zbog toga što je to prva knjiga o Ličanima izvan Like koja pokazuje fenomen ličkog iseljavanja po Slavoniji. Spomenimo kako o Ličanima u Slavonskom Brodu postoji zapis u knjizi učiteljice Anke Simonović "O Brodskom vinogorju" u izdanju Brodske riječi, tekst napisan početkom 20. st.
Predstavljanje je bilo 15.10.2011. u organizaciji Gradske čitaonice Slavonski Brod i Zavičajne udruge Ličana "Vrilo mudrosti" Slavonski Brod., a odražano je u Gradskoj čitaonici. O knjizi su govorili urednik knjige prof. dr. se. Ante Bežen, recezent knjige doc. dr. sc. Željko Holjevac, msgr. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski i autor knjige prof. dr. sc. Josip Fajdić. U knjizi su tekstovi i drugih suradnika: msgr. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, prof. dr. se. Ante Bežen, doc. dr. sc. Željko Holjevac, mr. sc. Tatjana Kolak, Zlatko Tomičić, Zdravko Grčević, dipl. ing. i dr.
Osim toga knjiga govori o fenomenu zavičaja jer doživljaj zavičaja kod Ličana je vrlo intenzivan, a dokaz tome su brojne ličke zavičajne udruge u Slavoniji, pa i šire u Hrvatskoj, istaknuo je urednik knjige prof. dr. se. Ante Bežen. Autor prof. dr. sc. Josip Fajdić istaknuo je da je knjiga nastala tijekom deset mjeseci intenzivnog rada, pri čemu su korišteni brojni crkveni i svjetovni izvori i materijali, a predstavlja svojevrstan predložak za buduća istraživanja nekim novim generacijama o životu Ličana na ovom prostoru. Knjiga donosi obilje tekstova o radu Ličkog zavičajnog društva "Vila Velebita" iz Požege. Također su predstavljene sve ličke udruge u Slavoniji i Zagrebu.
Predstavljanje knjige izazvalo je zanimanje brodske javnosti a posebno bi istakli jako lijep prilog emitiran na Slavonskobrodskoj tekleviziji.
![]() |
![]() |
![]() |
|
![]() |
|
Predstavljena je u Požegi knjiga "Ličani u Slavoniji &Vila Velebita u Požegi" autora prof. dr. sc. Josipa Fajdića, predsjednika Ličkog zavičajnog društva "Vila Velebita" u Požegi. Riječ je o knjizi koja na 389 stranica, u četiri cjeline donosi pregled povijesti Like, naseljavanje Ličana u Slavoniju, popis najznačajnijih ličkih prezimena, najznačajnije simbole Like, te zasebna poglavlja o Ličkom zavičajnom društvu Vila Velebita u Požegi i ličkim zavičajnim društvima u Slavoniji i Zagrebu. Tu je i Lički vremeplov, te mala antologija pjesama ličkih pjesnika o Lici.
Ova je knjiga zaslužuje posebnu pozornost zbog toga što je to prva knjiga o Ličanima izvan Like koja pokazuje fenomen ličkog iseljavanja po Slavoniji.
Predstavljanje je bilo 14.10.2011. u prostorijama Županijske gospodarske komore u Požegi. O knjizi su govorili urednik knjige prof. dr. se. Ante Bežen, recezent knjige doc. dr. sc. Željko Holjevac i autor knjige prof. dr. sc. Josip Fajdić. U knjizi su tekstovi i drugih suradnika: msgr. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, prof. dr. se. Ante Bežen, doc. dr. sc. Željko Holjevac, mr. sc. Tatjana Kolak, Zlatko Tomičić i Zdravko Grčević, dipl. ing.
Osim toga knjiga govori o fenomenu zavičaja jer doživljaj zavičaja kod Ličana je vrlo intenzivan, a dokaz tome su brojne ličke zavičajne udruge u Hrvatskoj, pa tako i Lička zavičajna udruga Vila Velebita u Požegi», istaknuo je urednik knjige prof. dr. se. Ante Bežen. Autor prof. dr. sc. Josip Fajdić istaknuo je da je knjiga nastala tijekom deset mjeseci intenzivnog rada, pri čemu su korišteni brojni crkveni i svjetovni izvori i materijali, a predstavlja svojevrstan predložak za buduća istraživanja nekim novim generacijama o životu Ličana na ovom prostoru.
Promocija je održana u prostorijama Županijske gospodarske komore Požega. KUD "Vila Velebita" Požega je u uvodu promocije izveo nekoliko ličkih pjesama. Voditelj promocije bio je prof. Tomislav Radonić.
Klnjiga se po promotivnoj cijeni od 200Kn može nabaviti u prostorijama udruge, Vukovarska 8, Požega, ili se može naručiti telefonom: 091 7627181 ili 098 711146.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Ivan Andrašić rođen je 1959.godine u Molvama, gdje završava osnovno školovanje, dok gimnaziju pohađa u Đurđevcu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Odsjek za pedagogiju) 1983.godine.
Vrlo rano počinje slikati kao samouk i to u maniri poznate podravske naive. Tako već 1971. kao dvanaestogodišnjak priređuje prvu samostalnu izložbu. Njegov slikarski medij u početku je slikanje na staklu uz crteže zavidne grafičke čistoće. Vječita Andrašićeva slikarska inspiracija, molvarski podravski krajolik, kako kažu likovni kritičari, "pročišćava se do nadrealne čistoće u kojoj meki krajolik Podravine poprima putene oblike žena, a ženski se likovi spajaju s blagim i erotiziranim tlom Podravine".
Andrašić 1988. godine odabire Koprivnicu u kojoj živi i slika zajedno sa suprugom, također slikaricom, Gordanom Špoljar Andrašić.
Njegov konačni otklon u slikarstvu uslijedio u već zreloj fazi, i to k akvarelu, kao otkriću i tehnici u kojoj njegov slikarski izraz "oscilira od akademski korektnih bilježaka do dubokih osobnih impresija".
Božica Jelušić kaže: " Ono što ćemo od prve registrirati jesu zrake i vidokruzi, gornji plan odakle slike silaze i donji koji ih odražava i gigantizira, u rilkeovskim kruzima što se šire". U Andrašićevim slikama, primjetit ćete, prevladava dojam mekoće i paučinaste prozračnosti, rastvaranja, neprianjanja, isparavanja i ispiranja, rasprsnuća i potonuća.
Dame i gospodo, naš večerašnji gost u devedesetima je ilustrirao nekoliko knjiga i zbirki pjesama nekih podravskih autora te je istodobno autor i nekoliko grafičkih mapa.
U opisu njegova tridesetgodišnjeg slikarskog stvaranja stoji da je ostvario pedesetak samostalni izložbi, uz sudjelovanje na tristotinjak skupnih izlaganja u brojnim zemljama Europe, Amerike i Kanade.
Član je DNLUH-a i ZSUH-a.
Božica Jelušić, inače vrlo dobar poznavatelj opusa umjetnika Ivana Andrašića , još 2006. godine kaže: "Postoje mnoge hvalospjevne riječi kojima bismo mogli govoriti o nečijem umijeću i kreativnoj kompetenciji, ali užitak koji nalazimo u svakom novom susretu s radovima poznatih nam umjetnika ipak je presudan, i kao takav, podjednako je kompliment upućen autoru i njegovu tumačitelju".
Josip Fajdić, 2011.
Poštovane dame i gospodo,
Dopustite mi u ime organizatora ovoga skupa, zavičajne zajednice Ličana u Požegi "Vila Velebita", i u svoje osobno ime, da Vas sve skupa pozdravim, zahvalim se na odazivu, a našim gostima na čelu sa preuzvišenim biskupom Milom Bogovićem biskupom Gospićko-senjske biskupije, izrazim svoju osobnu zahvalnost što je zajedno sa izdavačem i priređivačem knjige, upravo Požegu odabrao kao prvu destinaciju za predstavljanje ove knjige, puno prije Gospića, središta matične biskupije, i prije Zagreba kulturnog središta svih Hrvata. Dakle prije gradova , koji su u nekim nepisanim prioritetima trebali biti ispred Požege.
Stoga, ja to osobno doživljavam kao najizravniju podršku biskupa i njegove biskupije našoj zavičajnoj zajednici , jednoj od najispruženijih grana tog ličkog zavičajnog stabla, rasutog diljem naše Domovine.
Pred nama je knjiga neobična, gotovo intrigantna naslova (Žao mi je naroda), izreka koja u dnevnoj komunikaciji može doživjeti široki raspon eksplikacija, od trivijalnosti i lažnosti sve do glorifikacijskih visina. Danas je to u ovoj knjizi poruka sa atribucijom sintagme , odnosno, poruka biblijske provenijencije, koja potječe još od Krista, jer još je Krist uvidio "… da narodu ne ide dobro, da mu trebaju branitelji, učitelji i vođe, a njih nema".
Kada to sve prenesemo u našu današnju stvarnost, pitanje je, tko onda danas može, smije i treba postavljati pitanja odgovornima za stanje u kojem se narod nalazi?
Istovremeno, svjedoci smo vrlo često izražavanog stava u javnosti kako katolička crkva i crkveni velikodostojnici ne bi trebali ne samo arbitrirati, nego čak niti ukazivati na dnevno-političke i gospodarske prijeporne situacije u našem društvu . Ova impozantna knjiga satkana na preko 600 strana ,ruši upravo takvu dogmu i ističe upravo suprotno, a autor – inače pastir najmlađe i demografski najopustošenije biskupije u Hrvata, u jednom dijelu izriče nekoliko znakovitih rečenica – citiram:
"Biskup se kao svaki građanin ima pravo javno odrediti o onome što vidi kao interes javnosti, odnosno što vidi kao "muku naroda".
"Ali ja kao biskup imam veću moralnu obavezu brinuti se o ispravnosti svoga stava, jer i moja odgovornost je veća. Opće dobro naroda je također moja briga. Jasno u prvom redu vjernika, ali i vjernici su građani, pa ako mogu pridonijeti da se glas naroda, tih građana, dalje čuje, onda ću tako i napraviti."!
Ovih nekoliko rečenica koje je biskup izgovorio pred priređivačem i lektorom ove knjige prof. Beženom, određuju njegovu poziciju , njegova prava i obaveze, da kao crkveni povjesničar i moralist , perom pravednika i glasom odvjetnika javnom morala, opisuje sve što se u našem okruženju u posljednjih 10 godina od osnutka Gospićko-senjske biskupije i njegova ustoličenja za crkvenog velikodostojnika dogodilo.
Biskup Bogović, svjestan činjenice da se narod kako sam kaže, može …"voditi i zavoditi" izgovara: .."žao mi ga je i želim mu pomoći i kao učitelj i kao voditelj i kao branitelj, a kao svećenik i biskup imam daleko veće mogućnosti od drugih"!
…"svakodnevno slušam i gledam kako taj narod mnogi iskorištavaju, varaju ga. Pitam se, koliko sam mu kao biskup doista pomogao?"
Dakle, pred nama je knjiga polemičnih tekstova, knjiga naizgled heterogenog sadržaja, knjiga tekstova proizašlih iz brojnih intervjua koje je naš večerašnji gost dao pisanim i elektronskim medijima u posljednjih deset godina.
Neki od tih intervjua zaslugom novinara ili naknadnom intervencijom urednika nisu niti objavljeni, zbog razno-raznih razloga.
Bez pretenzija da ulazim strukturalnu analizu knjige, ( jer to će sasvim sigurno kompetentnije od mene učiniti večerašnji predstavljači, autor, priređivač knjige i glavni urednik ), neka bude ovo samo kao površna informacija, da je knjiga tematski koncipirana ( strukturirana) u četiri tematske cjeline ( poglavlja).
A što mi se kao organizatoru ovoga skupa čini kao najvećom vrijednosti ove knjige?
To je pored svih ostalih vrijednih tekstova , upravo kontinuirana aktualnost problema koje biskup Bogović raspravlja u dijalogu sa priređivačem i lektorom ove knjige dr. Beženom u prvom tematskom bloku knjige. Secirajući našu blisku prošlost sadržanu u posljednjoj dekadi od 2000. godine na ovamo, potpuno je razvidno da se problemi s kojima se hrvatski narod i hrvatsko društvo u cjelini susreće te 2000. godine ( od kada je Mile Bogović kao biskup ustoličen) potpuno identični i danas , deset godina kasnije, što sugerira mrtvilo i neučinkovitost sustava s namjerom da se postojeće stanje petrificira.
I zato je knjiga s ovakvim naslovom (nažalost) aktualna kako jučer, tako i danas !!
Isto tako, u knjizi se analiziraju odnosi među pojedincima i pojavama, pa su tako portretirani i neki od glavnih aktera naše politike.
Osim toga, Biskup nam u knjizi pruža odgovore i na neka druga pitanja nama ličanima ( ali i drugima) posebno zanimljiva, napr:
- zašto bez Like nema Hrvatske?
- zašto biskupija upravo s ove strane Velebita? ( u srednjem vijeku na prostoru ove biskupije su bila čak 4 biskupijska središta: Senj, Otočac, Modruš i Krbava)
- zašto je Lika ( prema nekima) utvrda konzervativne državotvornosti, rigidnog nacionalizma i političkog centralizma- pa je fakultativno znatan dio Ličana sljednjika ovakvog političkog svjetonazora prozvano "OGNJIŠTARI" itd.itd.
Na koncu, dame i gospodo, dopustite mi da se još jednom u ovom uvodnom dijelu , ispred organizatora ovog skupa ,zavičajne zajednice "Vila Velebita" u Požegi, zahvalim biskupu Bogoviću i izdavaču i priređivaču knjige ,što su za prvo predstavljanje izabrali upravo našu sredinu Požegu, na dan Sv Terezije Avilske ,na dan naše Biskupije, pa je u tom smislu ovaj kulturni događaj izravni doprinos toj svetkovini i dar Požegi našem biskupijskom središtu..
23. travnja 2010. godine u velikoj dvorani gradskog muzeja Požega, naša zavičajna zajednica je u suradnji sa djelatnicima gradskog muzeja i gradom Požega, organizirala izložbu slika akademskog slikara Predraga Golla iz Slav. Broda. Izložbu je autor koncipirao pod naslovom Hommage Matku Peiću, povijesno-kulturnoj ikoni Požege s kojim ga veže dugogodišnje prijateljstvo. Otvorenju postava sa oko 30-tak najuspješnijih akvarela i crteža nastalih u posljednjih 30 godina, je nazočio veliki broj predstavnika požeške kulturne javnosti,kao i predstavnici sredstava javnog priopćavanja. Autora je u ime organizatora izložbe „Vile Velebita“ velikom broju nazočnih predstavio prof.dr.sc. Josip Fajdić, inače autor dopadljivo dizajniranog kataloga, a o izložbenom postavu kritički se osvrnula viša kustosica muzeja u Požegi prof. Lidija Ivančević-Španiček. Na kraju izložbu je otvorio gradonačelnik gosp. Zdravko Ronko.
Na poziv Bačkih Hrvata uz posredovanje predstavnika ureda za iseljenu Hrvatsku, 16. i 17. travnja 2010.god. naš pjevački zbor uz pratnju velikog tamburaškog orkestra glazbene škole u Požege, a pod ravnanjem umjetničkog voditelja prof. Marka Majstorovića održao je dva vrlo zapažena koncerta pred našim Hrvatima u Vojvodini. Na repertoaru su bile izvorne ličke pjesme i napjevi, zatim slavonske i starogradske pjesme, a posebno je upečatljiv bio onaj dio koncerta u kojem su članovi glazbene škole pod ravnanjem Saše Botičkog izveli nekoliko u svijetu vrlo poznatih evergrina.
Dvorana u Somboru je bila puna, što se ne može reći za prelijepu dvoranu zajednice Hrvata u subotici „Bunjevačko kolo“. Razlog treba tražiti u kasnoj i slabo organiziranoj propagandi i najavi koncerta. Ipak raduje prisustvo koncertu generalne konzulice u Somboru gosp. Ljerke Alajbeg, kao i predstavnika katoličke crkve vlč. Stjepana Beretića čije smo pismo primili i objavljujemo ga na ovim stranicama:
Stovani gospodine Fajdiću!
Nastup dragih Požežana me oduševio. Pjevali ste ono najljepše iz Like. Pjevali ste srcem i glasom. Pjevali ste predano. S toliko ste ljubavi pjevali. Dok sam gledao i slušao vaš nastup zaboravio sam i na tužno praznu dvoranu. Pjevali ste i svirali kao da pjevate na "Zlatnim žicama". Žao mi je što nije bilo prilike da progovorim svim gostima. Subotički Perušići, Vojnići, Krmpotići su amo doselili pred vise od 300 godina upravo iz Like. Znam, kako nas grad voli gospićki biskup. Malo mi je na utjehu, da ste u mom rodnom gradu Somboru imali više publike. Sretan sam sto sam vidio tako vješte djevojke i mladiće, što sam vidio tako raspjevane dame i gospodu. Svaka čast! Volim i Požegu, jer je Požegi posvetio dobar dio svog života veliki čovjek iz Bačke, dr. Josip Andrić. Čovjek, zaljubljenik u tamburicu, u Bačku i u Slavoniju. I njega sam osobno vidio i slušao. Tim mi je nastup Vašeg ansambla jos draži. Sjećam se svojih studentskih dana, kad sam i s vašim biskupom Antunom pjevao mnoge od pjesama koje sam večeras čuo. Sjećam se 1971. i kako smo tada pjevali Vilu Velebita. Cijela večer mi je bila lijepa i dugo ću živjeti od večerašnjih dojmova. Čestitam svim članovima Vašega ansambla! Dobro je rekao naš zemljak: Dok je srca bit ce i Kroacije...
Nastavite ovako! Lijepi tekstovi ličkih pjesama, od koje neke i sam poznam su me potakle, da od Vas zatražim tesktove, a Vi ste mi obecali CD. Nastojat cu Vam se odužiti. Unaprijed Vam hvala i radujem se sto sam imao sreću upoznati Vas i slusati društvo tako sjajnih mladih i mladjih umjetnika.
Čestitam! Čestitam! Čestitam!
Ostajem s postovanjem
Župnik Stipe
U prepunoj dvorani Županijske gospodarske komore u Požegi, 5. veljače, 2010. godine je održan izuzetan kulturni događaj od prvorazrednog značaja za sve članove i prijatelje LZD "Vila Velebita" u Požegi, ali i za sve građane požeštine, jer se po prvi puta na jednom mjestu konzistentno prikazala povijest Like, osvijetljena sa svih aspekata ( kulturološki, ekonomski, etnički, religijski, jezično ). Naime, prije dvije godine je u Gospiću održan Znanstveni simpozij pod istim nazivom, na kojem je svoje recenzirane znanstvene radove iznijelo više od 50 znanstvenika iz svih područja kulturnog, privrednog i javnog života.
Pune dvije godine je trebalo da se radovi dvostruko ponovo recenziraju i pripreme za tisak u dvotomnoj knjizi ( ZBORNIKU RADOVA) sa preko 1400 stranica teksta.
Prva promocija zbornika je održana krajem protekle godine u Gospiću, a evo početkom veljače, Požega je imala čast biti domaćin ovog kulturnog događaja u koje su knjigu predstavili: prof.dr.sc. Josip Fajdić, predsjednik LZD "Vila Velebita" u Požegi i suradnik u zborniku, zatim prof.dr.sc. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, prof.dr.sc. Ante Bežen, suradnik u zborniku, prof. dr. sc. Dragutin Pavličević, recenzent, prof.dr.sc. Ivan Rogić, recenzent, doc.dr.sc. Željko Holjevac, urednik i voditelj područnog centra Gospić.
Predstavljanje je vodio Tomislav Radonić, prof. i direktor gradskog arhiva Požege.
Iznešena su zanimljva predavanja, a posebno je zanimanje pobudilo izlaganje prof. Fajdića koji je govorio migracijskim procesima u kojima su Ličani kroz povijest naseljavali naše slavonske krajeve. Knjige su pod popularnim promotivnim cijenama našle vlasnike u većini nazočnih ovom predstavljanju, za koje je nakon svega bio upriličen i koktel u suterenu Gospodarske komore.
Predstavljači su u prisutnosti članova drugih zavičajnih zajednica iz Slavonije (Sl. Brod) dogovorili naredno predstavljanje knjige u Slav. Brodu krajem mjeseca travnja.
Josip Fajdić, 2010
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() | Predstavnici naše udruge na čelu sa predsjednikom Doc.dr.sc. Josipom Fajdićem nazočili su ličkom prelu ( zabavi) u Belišću 18. listopada 2008.g. Domaćini su ugostili članove našeg Upravnog odbora kao i goste iz drugih zavičajnih udruga Sl.Broda, Bizovca i Zagreba, a na meniju je servirana slavonska janjetina uz prigodan program u kojem je predsjednik Skupštine zavičajne udruge „Vila Velebita“ u Belišću gosp. Krpan u formi monodramskog nastupa podsjetio na stare običaje, viceve i dosjetke iz Lovinca. Prikazan je i zanimljiv film o posjeti članova ove vrijedne udruge Lici tijekom proljeća 2008.god. |
![]() |
![]() | ![]() |
![]() |
![]() |
POŽEGA, 19. svibnja 2002. god. U požeškome Gradskom muzeju otvorena je retrospektivna izložba slika Ivana Večenaja Tišlarova. Na izložbi velikana hrvatske naive predstavljeno je 30-ak radova nastalih od 1954. do 2002. godine. Autor kataloga je kustosica Gradskog muzeja Lidija Ivančević-Španiček koja je na otvorenju izložbe naglasila: "Slike Ivana Večenaja uvijek nam govore nešto novo ali i objašnjavaju popularnost naive. Ponajprije privlače bojom, svojim crvenim krošnjama ružičastim snijegom, a odlikuju se skladom seoskejednostavnosti. Izložbu je priredilo Ličko zavičajno društvo "Vila Velebita", a otvorio ju je zamjenik župana za društvene djelatnosti Tomislav Radonić. I. F., Vjesnik |